Djelo je pisano u retrospekciji, a zbirka dvaju priča opisuje najintimnije dijelove života Miljenka Jergovića. Pisac govori o brigama odrastanja, mladosti, od brige oko slomljene igračke pa do briga koje mogu pratiti mladog tinejdžeta čija je mladost i djetinjstvo nadasve ograničeno ratom u Bosni.
„Rat se u ovome romanu izravno ne spominje, ali sve vrijeme pulsira svojim kobnim posljedicama. Iznimno sugestivnom naracijom, od koje će nježnije duše vjerojatno zaboljeti stomak, Amila Kahrović Posavljak približava nam hiperrealizam tranzicijske distopije, ambijent kao stvoren za drobljenje nade, pa će i fraza o onima što tek zakoračuju u život voditi u kolektivno gubljenje tla pod nogama. Ako tu ima mjesta za budućnost, ona je takva da se do nje dopire kroz ušicu igle