Roman ne govori samo o socijalnim prilikama u Hrvatskoj, nego i o ekonomskim i društvenim promjenama koje se događaju u državi u drugoj polovici 19. stoljeća (agrarna kriza 1873. godine, klasne borbe, propadanje aristokracije, raslojavanje sela).
U ovom romanu Kovačić ima realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napad na obamrlost hrvatskog plemstva i birokratski mentalitet, rasap osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubistvu.