U vrijeme kada uslijed razvoja tehnologije i svekolike prisutnosti novih medija u svakodnevnom životu sve više postajemo virtuelni turisti, i kada je putopis kao književni žanr potpuno marginaliziran i zapostavljen od strane savremenih bosanskohercegovačkih autora, knjiga putopisa Rahat u Dokumu pjesnika, pripovjedača, književnog prevodioca i esejiste Gorana Sarića iznova vraća vjeru u vitalnost ovog žanra, pružajući još jednom potvrdu onog Hajneovog mišljenja da je putopisna proza najprirodniji i najizvorniji oblik romana.