Čuvarkuća

Karakašev roman ''Blue Moon'' prati jednog fanatičnog rockabillyja, propalog zagrebačkog studenta iz provincije na koncu osamdesetih. Mladića koji se jako brine o svojoj kokotici ipak će stići i druge brige, odjeci njegove egzistencijalne izgubljenosti, u doba pred rat čiji se dolazak čuje na ulici i u obiteljskim razgovorima.

Ova memoarska proza, nastala na temelju bolnog iskustva, protkana nesvakidašnjim smislom za humor i voljom za životom, ispisana je na temelju autoričine biografije, koju je obilježio prerani gubitak oba roditelja i odrastanje s mlađim bratom.

Iskustvo ga je naučilo da i dobro i loše imaju početak i kraj, da jedino ima smisla uživati kad ti je dobro, stisnuti zube kad ti je teško. Ono mu je donijelo i spoznaju o sjećanju kao našem jedinom imetku i poveo nas je na putovanje kroz još jednu nomadsku avanturu, omeđenu rastancima, odlascima, dolascima, krajevima jedne i počecima novih ljubavi, roditeljskom brigom i potrebom da se privremeno usidri. Bekim Sejranović vjeruje, kao i Kiš, da je jedini piščev zadatak da piše istinito, i uvodi nas bez zadrške u vlastiti svijet s Dnevnikom jednog nomada te zaokružuje opus koji ga čini jednim od najboljih južnoslavenskih pisaca.

Pjesme „Mojih rijeka“ glas su jednog istančanog lirskog duha koji nam na različite načine, uspijevajući da iznađe gotovo uvijek efektan stihovni izraz, govori da je na svijetu ipak sve na svome mjestu, preko grobova se nastavlja život, na šta direktno ukazuje odabrani moto pjesme „Dan oslobođenja“.

Dennis Gratz piše n o životu nakon razvoda braka, ali i o Sarajevu 2016. godine. Posvećujući se temi ljubavi podsjetio nas je koliko smo opterećeni perifernim, zanemarujući ono bazično i činjenicu da kad nema ljubavi, nema ni prevelike sreće u svemu drugom što posjedujemo.