Psihološki naboj u ovom romanu očituje se kroz lik derviša Ahmeda koji vjeruje u ljudsku dobrotu, ali kao vrlo kontemplativna ličnost otkriva i drugu stranu ljudi, ali i realnost s kojom se mora suočiti. U to realnosti ne pomaže kontemplacija, principi ili duhovnost, već spremnost na kompromise i nepravdu. Citati iz ovog romana i danas osvajaju srca i umove ljudi i tiču se brojnih tema, od kojih su neke u vezi s univerzalnim vrijednostima.
"- Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.
- Onda da živimo u grijehu?
- Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje."
Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"
