Basne su izvorno pripadale usmenoj predaji i nisu se sakupljale nekih tri stoljeća nakon Ezopove smrti. U to su mu se vrijeme pripisivale razne druge priče, šale i poslovice, iako je dio tog materijala bio iz izvora ranijeg od njega ili je dolazio izvan grčke kulturne sfere. Postupak uključivanja nastavio se do danas, a neke od basni nisu zabilježene prije kasnog srednjeg vijeka, a druge su stizale izvan Europe. Proces je kontinuiran, a nove priče i dalje se dodaju u Ezopov korpus, čak i kada su to dokazano novija djela, a ponekad i od poznatih autora.
U početku su basne bile upućene odraslima i obrađivale su vjerske, društvene i političke teme. Također su korišteni kao etički vodiči, a od renesanse nadalje posebno su se koristili za obrazovanje djece. Njihova etička dimenzija ojačana je u svijetu odraslih prikazom u skulpturi, slikarstvu i drugim ilustrativnim sredstvima, kao i prilagodbom na dramu i pjesmu. Pored toga, bilo je reinterpretacija značenja basni i promjena u naglascima tokom vremena.
Ova verzija Ezopovih basni sadrži preko 120 sakupljenih basni.
