Ljepši kraj potvrdio je pomalo nomadsku pripovjedačku poziciju Bekima Sejranovića. Ne zanimaju njega iskušane i 'isfurane' forme i žanrovi, već pisanje koje uobličava autentičnu atmosferu, dok svojevrsno autsajderstvo koje obilježava identitet pripovjedača koji se uostalom već definirao onim 'nigdje, niotkuda' ne djeluje nimalo isforsirano i pomodno, već se podrazumijeva.