Imprimatur

Ana Bolava je, ispisujući stranice o životu u jednom malom češkom gradu, napisala veličanstven roman o tijelu, ranjivosti i usamljenosti, roman o neprestanoj igri svjetlosti i mraka.

Popovićev iskonski dar da obične ljude pretvara u mitske junake svojih sasvim zemaljskih poprišta, rijetka je vještina, gotovo alhemijska reakcija kojom nastaje čitavo snopovlje boja – čitateljeve skice za vlastitu plovidbu – za spoznaju vlastitog i uzvišenog talenta za širokost, kao svjedočanstvo o ogromnosti čovječjih mikrokozama.

„Mrlje” su druga vrsta kolumne, nenametljive zabilješke s kafanskih stolova i šankova, duboko upijene u miris i okus kafane, razmrljane do neprepoznatljivosti nakon bezbrojnih prepričavanja od usta originalnog autora do Dakićevih zapisa. Kada ih čitate imate osjećaj da sjedite s njegovim junacima, ljudima u kafani i iz kafane, svih vrsta i profila, jer kafana brzo briše razlike klasnog ili socijalnog statusa.

Njeni junaci imaju tu sposobnost da i najsitnije spoljašnje situacije i okolnosti posmatraju i prožive jednim osjetljivim, iznijansiranim i dubokim emotivnim iskustvom.

U ovoj zbirci nalazi se 28 kratkih priča uglavnom o sudbini žena tokom nekoliko generacija jedne dalmatinske porodice. To su kratke, ali emocijama nabijene priče, čvrste unutrašnje strukture s obiljem dijalekatskih izraza koji samo dodatno pojačavaju njihovu slikovitost i izražajnost.

Perela je jedan beskrajni dijalog koji će te nasmijati, koji će ti zagolicati onu erotsku maštu koju prećutkuješ svakodnevno, to je trač i intriga i drama koja se odvija sama od sebe. Podići će te do nebesa, a zatim te vrtoglavo spustiti i razbiti u paramparčad.

Stojadin i druge pričeˮ je kolekcija kratkih, nekad bizarnih, a nekad krajnje toplih priča smještenih većinom u Gornji Vakuf. To je zbirka koja kao malo koja druga predstavlja beskrajni kolorit jedne naizgled sasvim obične sredine koja se slučajnom prolazniku može učiniti kao svaka druga, ali koja, viđena očima njenih stanovnika, poprima gotovo mitske dimenzije.