Ivo Andrić

(09.oktobar 1892.-13.mart 1975.)

Veliki je pjesnik, novelist,romanopisac i esejist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961.god. Unikatan je primjer bosansko-srpsko-hrvatskog pisca. U najranijem periodu stvaralaštva bavio se lirikom i pjesmama u prozi. U drugoj fazi stvaralaštva okreće se pisanju pripovjedačke proze na srpskoj ekavici. Volio je da piše price o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Ova faza je bila najproduktivnija i traje sve do Drugog svjetskog rata. U trećoj fazi poslije II svjetskog rata okreće se pisanju romana, od kojih su najpoznatiji “Na Drini ćuprija” i “Travnička hronika” za koje je i dobio Nobelovu nagradu 1961. godine. Pisao je najviše o prošlosti Bosne i koristio psihoanalizu u romanima, koji su bili u obliku hronika ili legendi iz starih vremena. Do danas je ostao poznat kao prozni pisac romana, eseja i pripovjedaka. Najpoznatija djela su mu: “Na Drini ćuprija”,” Gospođica”, “Prokleta avlija” “Ex ponto”, “Nemiri”, “Travnička hronika”, koja su prevedena na mnoge jezike.