Otkuda taj višak smisla i taj naglašeni manjak stvarnosti? Kako to objasniti, osim pretpostavkom da tamni vilajet ipak nije polumitska predodžba drevnih kultura nego nešto realno postojeće, neki unutrašnji svijet koji se vidljivo objavljuje u Bosni kao svome materijalnom odrazu? Je li Bosna izložena svemu onome što trpi zato što je vidljiva slika nevidljivog srca svijeta? Kako razumjeti intenzitet kojim se historija objavljuje i događa u Bosni? Zašto upravo u Bosni, koja nikad nije igrala važnu ulogu ni u svome vlastitom postojanju? Kako u Bosni i njezinoj sudbini uspostaviti ravnotežu između vanjskog i unutrašnjeg, smisla i događaja?
