Napisana 1943. za pjesnikova boravka na partizanskome teritoriju a objavljena posmrtno 1944. u Italiji, Tema poeme je ratni zločin: temelji se na iskustvu masovnih smaknuća počinjenih na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske u prvim godinama rata.
Roman ne govori samo o socijalnim prilikama u Hrvatskoj, nego i o ekonomskim i društvenim promjenama koje se događaju u državi u drugoj polovici 19. stoljeća (agrarna kriza 1873. godine, klasne borbe, propadanje aristokracije, raslojavanje sela).
U ovom romanu Kovačić ima realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napad na obamrlost hrvatskog plemstva i birokratski mentalitet, rasap osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubistvu.