''Kažu da su ljudi nakon razvoda braka po sebe i društvo jednako opasni kao i vozači automobila u alkoholisanom stanju. O tome se malo govori jer mi o većini onoga što nas muči najčešće ćutimo.
Kultura u kojoj smo ponikli poziv u pomoć uglavnom će protumačiti kao slabost.
Zbog toga prijatno iznenađuje odluka Dennisa Gratza da se posveti temi života nakon razvoda braka. Onim trenucima razmišljanja koji uvijek podrazumijevaju našu blagu iznenađenost zbog spoznaje da je nekada čvrsta, strastvena, puna razumijevanja veza naprosto nestala.
Da je nema, kao što nema nas onakvih kakvi smo bili.
Gratz piše i o zlatnoj mladeži, statusnim simbolima, nemogućnosti začeća prirodnim putem u vremenu kada maternice postaju skupštinske teme... O onima koji su privilegovani i onima koji su daleko od privilegija ispisao je stranice vrhunske proze i u savremenu bosanskohercegovačku književnost donio novi stil koji bi mogao, nadamo se, postati i odlika onih rođenih krajem sedamdesetih, koji još uvijek imaju snage i energije da grade bolje društvo i bolju književnost u njemu.''
Kristina Ljevak
