Musa Ćazim Ćatić

(12. mart 1878. – 6. April 1915.)

Bošnjački je pjesnik i književnik, hrvatske narodnosti. U Odžaku je pohađao osnovnu školu i mekteb, islamsku vjersku školu. Selidbom u Tešanj uči brijački zanat, a onda je upisao medresu kod tešanjskog muftije Mesud efendije Smajbegovića. Učio je turski, arapski i perzijski jezik, što će se kasnije odraziti i na njegovu književnost. Pjevao je o sebi, ženi, prirodi, svijetu – jednom riječju, pjevao je život. A on je za njega značio ljubav, ljubav kao spiritualis, kao mistični put ekstaze i iznesenja, kao božansku ljubav i slično. Ona je u prvom planu, ona je praktično dominantan motiv. Sva druga, tako brojna i različita raspoloženja pjesnikova, samo su posljedice neostvarene ljubavi, u najširem smislu te riječi: bol, tuga, patnja, očaj, nesreća, krik. Ćatić je naspram plača i jecaja postavio "bol" Musa Ćazim Ćatić je u svojoj biografiji poznat kao veliki boem. Često je bio u opijanjima i bludničenju,što se kosi sa načelima vjere Islam.U određenom dijelu svog života on je shvatio besmislost silnog Harama kojeg je činio,i tako pred kraj svog života napisao je pjesmu pokajanja.