Kao jedan od rijetkih pjesnika današnjice koji je izbjegao zamku takozvane ’stvarnosne’ ili ’narativne’ poezije, Asmir Kujović je u svim svojim dosadašnjim pjesničkim ostvarenjima ponudio svojevrstan estetički putokaz iz tjeskobe XX. stoljeća, odgovorivši tako i na mnogostruke izazove, koje je paradigma moderne civilizacije, sa svojom scijentološkom slikom svijeta i determinističkom slikom čovjeka, postavila pred lirsku formu. Svaki put kada je Asmir Kujović napisao stih, susreli su se metafizički i svakodnevni horizont postojanja, a što je za modernog čovjeka samo još jedan prosječan dan na planeti Zemlji, u ovoj poeziji je prostor teofanije, poprište svetog zbivanja. Utoliko je riječ o pjesniku koji je bez tradicionalističkih anakronijada prevazišao limitiranosti modernog pjesništva, a po svemu sudeći ponudio i jedan horizont u kojem se daju uočiti konture budućnosti poezije kao takve.’’
Matija Bošnjak
