Pisan fragmentarno, ovaj roman donosi priču o Gregoru, dječaku-čovjeku kroz kojeg polifonično progovaraju različiti likovi i njihove transgeneracijske priče – o siromaštvu, nepravdi, borbi, bolesti, smrti, preživljavanju, ljubavi. Likovi, iako identitetski različiti, slični su u svojoj osiromašenosti i rastrzanosti, njihov dah je sve kraći, životi im trepere, a snovi se sve češće stapaju sa zbiljom. A ta je zbilja iz dana u dan sve nesigurnija, nestabilnija.
„Magija Bojanove proze je u finom povezivanju dijelova zajedničke povijesti koje smo od sebe odbacili i potisnuli u bezoblični kaos zaboravljenog. Mjera potisnutog i zaboravljenog izranja kroz opći trend nesnalaženja i izgubljenosti u životu. Bojan svojim romanom osvjetljava zatamnjene kutove te napuštene kuće koju vučemo na svojim leđima pitajući se zašto nam je u životu toliko teško, otpušta čvorove koji atmosferu ovog prostora drži zategnutom, izgovara i povezuje ono što su preci utabali a poslije govorili ’Di je baba zakopala kost. Proleće se na put sprema razgrće traume i donosi svjetlo tamo gdje je predugo vladao mrak.“
Stanislava Nikolić Aras
