"Igor Borozan je akademski kipar. Ovo je njegova prva zbirka pjesama. Čini se da je ono što je ranije radio kao skulptor i kao slikar, bilo priprema za ovu knjigu. Poezija je čin akcije, ne ograničava se samo na jezik stiha.
Priče sa satnim mehanizmom Faruka Šehića knjiga je kroz koju se nepogrešivo pomalja zvuk naše epohe, ritam njezinih glasnijih i tiših udaraca. Sve što je u njoj, otkucava.
’Bukača’ je do kosti iskren zapis o snazi ljubavi ali i ličnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kada najbliži iznevjere. Svjevrstan nastavak romana "Huzur".
Karakašev roman ''Blue Moon'' prati jednog fanatičnog rockabillyja, propalog zagrebačkog studenta iz provincije na koncu osamdesetih. Mladića koji se jako brine o svojoj kokotici ipak će stići i druge brige, odjeci njegove egzistencijalne izgubljenosti, u doba pred rat čiji se dolazak čuje na ulici i u obiteljskim razgovorima.
Djelo je pisano u retrospekciji, a zbirka dvaju priča opisuje najintimnije dijelove života Miljenka Jergovića. Pisac govori o brigama odrastanja, mladosti, od brige oko slomljene igračke pa do briga koje mogu pratiti mladog tinejdžeta čija je mladost i djetinjstvo nadasve ograničeno ratom u Bosni.
Roman ne govori samo o socijalnim prilikama u Hrvatskoj, nego i o ekonomskim i društvenim promjenama koje se događaju u državi u drugoj polovici 19. stoljeća (agrarna kriza 1873. godine, klasne borbe, propadanje aristokracije, raslojavanje sela).
Kao što samo ime govori riječ je o sjećanju na djetinjstvo kao neiscrpan izvor različitih osjećaja i sjećanja kojem se kasnije čovjek vraća kao idiličnom pejzažu vlastite duše.
Riječ je o djelu autora kojim se prisjeća djetinjstva u mnogim slučajevima kao najvažnijeg dijela čovjekovog života u izgradnji ličnosti ili kako kaže Dostojevski da ništa nije vrjednije od lijepog sjećanja na djetinjstvo. Upravo se na ovom djelu vidi pečat djetinjstva koje je, opet, obilježeno ratom i u tom kontekstu, iz pozicije odraslog čovjeka, teško je govoriti o lijepom sjećanju na djetinjstvo.