Ruka iz krasnog Niotkud

Ikar, u nebo zaljubljena kokoš – zapravo je presjek Sarićevih pet ranije objavljenih pjesničkih naslova, uz nekoliko novih pjesama.

Sarić u borbi s bolestima preobražen u novog čovjeka i ako jeste ko je to sad, kakav identitet nosi. Lirski pjesnik, šeret, angažirani pisac, čak pomalo donkihotski nastrojen prema vjeri u literature i njen smisao, sudario se s ratom koji ga u njegovom humanitetu nije uništio strahom niti ideologijom, pa je uprkos ratu i njegovoj stravi ostao isti stari dobrica. Dakle, bolest je udarila na dobričinu s velikim iskustvom borbe sa snažnim neprijateljima humaniteta, udarila, jednostavno rečeno, na dostojnog protivnika. I pala u toj borbi, poražena. Jest to najteža bolest, ili jedna od najtežih, ali jest i njen protivnik duhovno moćan koliko i ona.

U vrijeme kada uslijed razvoja tehnologije i svekolike prisutnosti novih medija u svakodnevnom životu sve više postajemo virtuelni turisti, i kada je putopis kao književni žanr potpuno marginaliziran i zapostavljen od strane savremenih bosanskohercegovačkih autora, knjiga putopisa Rahat u Dokumu pjesnika, pripovjedača, književnog prevodioca i esejiste Gorana Sarića iznova vraća vjeru u vitalnost ovog žanra, pružajući još jednom potvrdu onog Hajneovog mišljenja da je putopisna proza najprirodniji i najizvorniji oblik romana.