U romanu Sedam strahova Selvedina Avdića pripovjedač će se nakon devet mjeseci otupjelosti i depresije zbog ženinog odlaska konačno osmjeliti da ponovno kroči u svijet, ali samo da bi se suočio sa strahom od samoće i potvrdio da poslije svega više ništa ne može biti isto.
Selvedin Avdić piše tako da se pročitanih ulomaka čitatelj nikako ne može riješiti, a kada knjigu pročita do kraja, vjerojatno na eks, nepogrešivo osjeti da je njome inficiran.