Silvije Strahimir Kranjčević jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika iz književnog razdoblja realizma. Značajan je i po tome što je začetnik hrvatske književne moderne. Rođen je u Senju. Nakon premještaja u Sarajevo, 1894. godine, bio je promaknut i počeo je raditi u redakciji polumjesečnika za književnost i umjetnost “Nada”. U prvom broju “Nade” izlazi njegova pjesma “San”, a u trećem izdanju započinje svoju kritičarsku karijeru osvrtom na “Zločin i kaznu” F.M. Dostojevskog. Kranjčevićeva su djela i nakon njegove smrti prevedena na brojne jezike (bugarski, makedonski, češki, francuski, makedonski, njemački, ruski, poljski, slovenski slovački, talijanski…). U svojim djelima progovarao je o problemima svog naroda, kao i o osobnim borbama vezanima uz bolest i primoranost na život i rad izvan granica domovine. Usprkos početnim negativnim kritikama, stekao je poštovanje poznatih književnika i veliku naklonost čitatelja.