Partnerstvo porodice i škole je veoma važno za kvalitan napredak svakog djeteta. Kad govorimo o savremenoj porodici, moramo imati na na umu da je njezina uloga višestruka. Najčešće spominjane uloge porodice jesu reproduktivna, odgojna, zaštitna, ekonomska i druge. Međuljudski odnosi, interakcija, podrška članova porodice, načini komunikacije bivaju sve značajnijim i utječu na uključenost porodice u zajednicu. Porodica djeci pruža zaštitu, zadovoljavanje potrebe za emocionalnom vezom i bliskošću, podršku u ličnom i profesionalnom napredovanju. Pritom ona omogućava da se potomstvo poveže s društvenom zajednicom i kulturom, uči dijete da razumije svijet oko sebe, štiti ga i njeguje. U procesu socijalizacije roditelji imaju nezamjenjivu i specifičnu ulogu. Roditeljstvo treba da omogući kvalitetnu socijalizaciju i zasniva se na odnosu bliskosti s djetetom, ali i na roditeljskom autoritetu.
Porodica treba da bude čvrst oslonac djetetu i da stimulira njegov samostalan i svestran razvoj te da omogućuje preduvjete i osnovu za razvoj zdrave ličnosti. Razvoj i odrastanje djeteta praćeni su ponašanjima koja nose razne izazove. Odrastanje i potreba za nezavisnošću dijete često nagone da eksperimentira nečim sa čime roditelji nisu saglasni ili nečim što ne dopuštaju. Aktivno učešće roditelja u različitim aspektima školskog života predstavlja važnu komponentu odgojno-obrazovnog procesa i u neposrednoj je vezi s njegovim kvalitetom. Sretno i zadovoljno dijete najvažniji je interes porodice i škole, a preduvjet za to je kvalitetna saradnja porodice i škole. Unutrašnji faktori koji utječu na uspjeh i kvalitetno uključivanje učenika u školski sistem podrazumijevaju sve osobine koje učenik donosi u odgojno-obrazovni proces a koje mogu biti u vezi sa školskim postignućem, a to su: intelektualne sposobnosti, motivacija, mišljenje o sebi i samopoštovanje, osobni stavovi, vlastiti sistem vrijednosti, očekivanja, predznanja i stečena iskustva.
