Grčki je pisac tragedija rodom iz Kolona u blizini Atene. Rodio se u imućnoj porodici u vrijeme Periklovog, zlatnog doba Atene. Osim književnim, Sofoklo se bavio i političkim radom. Drugi je po redu od trojice klasika grčke tragedije (Eshil, Sofoklo, Euripid). Bio je na prilično visokim državnim položajima. U ratu sa Samom bio je član strateškog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, političar i svećenik. Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba. Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragičkom umjetnošću, najčasniji ukras." Napisao je oko 130 drama, od čega 20 satirskih. Sačuvano je sedam tragedija: Antigona, Elektra, Kralj Edip, Trahinjanke, Ajant, Filoktet, Edip na Kolonu. Sačuvan je i odlomak satirske drame „Sljednici” („Tragači”, „Lovački psi”) koji je 1911. pronađen na jednom egipatskom papirusu. Sofoklo je temelj tragične radnje prebacio na čovjeka, uveo je trećeg glumca, povećao broj osoba u koru s 12 na 15 te je prvi koji je počeo pridavati pozornost karakteru likova i podario im više ljudskih, a manje božanskih osobina.